Stoga je osiguranje dovoljnih količina zdravstveno ispravne vode za piće i higijenske potrebe jedan od najvažnijih zadataka javnog zdravstva. Mikrobiološka onečišćenja vode uspješno rješavamo različitim metodama dezinfekcije, a jedna od najčešće korištenih metoda zbog jednostavnosti i učinkovitosti je dezinfekcija vode klornim preparatima. U radu se nastojalo dati pregled praktičnih aspekata dezinfekcije vode klornim preparatima

Uvod

Daleko lakše i jeftinije se rješavaju problemi vezani uz mikrobiološko onečišćenje vode jer nam na raspolaganju stoje brojne jednostavne metode dezinfekcije vode, dok je teže i skuplje vodu pročistiti od kemijskog onečišćenja.

Voda je neophodna za život, te je osiguranje dovoljnih količina zdravstveno ispravne vode za piće, kao i za higijenu, osnovni preduvjet dobrog zdravlja i kvalitete života. No voda za piće opterećena onečišćenjem prirodnog ili antropogenog porijekla može biti izvor opasnosti za zdravlje korisnika. Na svjetskoj razini kritični problem javnog zdravstva vezan uz vodu za piće je mikrobiološko onečišćenje, te Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da je mikrobiološko onečišćenje vode za piće jedan od najznačajnijih uzroka obolijevanja i umiranja ljudi, posebno najosjetljivijih skupina (djece, trudnica, osoba starije dobi i bolesnih) naročito u nerazvijenim zemljama. Sa stajališta tehnologije vode i vodoopskrbe daleko lakše i jeftinije se rješavaju problemi vezani uz mikrobiološko onečišćenje vode jer nam na raspolaganju stoje brojne jednostavne metode dezinfekcije vode, prije svega klorni preparati, zatim ozon i druge metode, dok je teže i skuplje vodu pročistiti od kemijskog onečišćenja.

Mikrobiološki aspekti onečišćenja vode

Najveći rizik za zdravlje predstavlja voda koja je kontaminirana ljudskim ili životinjskim ekskretima (fecesom) jer su oni najčešći izvor mikroorganizama patogenih za ljude

Sva onečišćenja vode pa tako i mikrobiološka mogu biti prirodnog ili antropogenog porijekla ovisno o tome da li su kontaminanti u vodu dospjeli kao posljedica prirodnih procesa u kruženju vode u prirodi, ili su pak posljedica aktivnosti čovjeka kao što su industrija, poljoprivreda, sanitacija itd. Mikrobiološki onečišćivači vode mogu biti brojne bakterije, virusi, protozoe i drugi, koji ne moraju nužno biti opasni za zdravlje, dapače, većina mikroorganizama koje možemo naći u vodi nisu opasni za zdravlje. One koje mogu uzrokovati bolest nazivamo patogeni mikroorganizmi, dok bolesti koje uzrokuju, a njihov prijenos je na neki način povezan s vodom, nazivamo bolesti koje se prenose vodom (hidrične bolesti).

Tablica 1. Bolesti hidričnog podrijetla izazvane biološkim uzročnicima

Većina navedenih bolesti prenosi se fekalnooralnim putem, odnosno konzumacijom vode, no neke od njih se prenose udisanjem vodenog aerosola (tuširanje, prskanje), kao legionarska bolest, ili preko kože, kao leptospiroza, ili je povezanost bolesti s vodom uvjetovana razvojnim ciklusom insekta prijenosnika u vodi, kao što je to kod bolesti koje prenose komarci.

Općenito gledajući, najveći rizik za zdravlje predstavlja voda koja je kontaminirana ljudskim ili životinjskim ekskretima (fecesom) jer su oni najčešći izvor mikroorganizama patogenih za ljude. Srećom, većina mikroorganizama se u vodi ne može razmnožavati, nego se onečišćenje razrjeđuje, što s jedne strane smanjuje epidemiološki potencijal vode kao prijenosnika zaraznih bolesti, dok s druge strane, epidemiološki potencijal raste s brojem konzumenata iz istog vodoopskrbnog objekta, te kod velikih vodovoda isti može biti ogroman.

Ispitivanje mikrobiološke onečišćenosti vode

Za provođenje mikrobioloških i drugih analiza vode javnosti i inspekcijskim službama na raspolaganju stoje laboratoriji zavoda za javno zdravstvo u županijama i Hrvatski zavod za javno zdravstvo.

Stanje mikrobiološke onečišćenosti vode možemo ispitati ili provjeriti isključivo u laboratoriju, gdje se mikrobiološkim analizama određuje broj indikatorskih skupina mikroorganizama koji služe za procjenu higijenskog stanja vode ili nas upućuju na eventualnu prisutnost grupa mikroorganizama fekalnog porijekla među kojima se onda vjerojatnije mogu naći patogeni mikroorganizmi, a dakako da se specifičnim analizama može odrediti i prisutnost pojedinih patogenih mikroorganizama. Voda iz javnih vodoopskrbnih objekata i bazena se obvezno kontrolira temeljem zakonskih propisa, a individualni objekti bi se trebali kontrolirati temeljem brige za zdravlje vlasnika/korisnika. Za provođenje mikrobioloških i drugih analiza vode javnosti i inspekcijskim službama na raspolaganju stoje laboratoriji zavoda za javno zdravstvo u županijama i Hrvatski zavod za javno zdravstvo.

Dezinfekcija vode

Osim dezinfekcije vode za piće preparati za dezinfkeciju se koriste i za dezinfekciju vodoopskrbnih objekata – mreže, tankova, cisterni, zdenaca, rashladnih tornjeva itd.

Cilj dezinfekcije je uništiti odnosno smanjiti broj mikroorganizama na onu razinu koja u danim okolnostima i u uobičajenim uvjetima upotrebe nije opasna za zdravlje ljudi. Dezinfekcija se pokazala izrazito učinkovitom mjerom u sprječavanju bolesti koje se prenose vodom, te se bez obzira što sa sobom donosi neke opasnosti vezane uz rukovanje kemikalijama i nastanak nusprodukata dezinfekcije od kojih neki mogu biti štetni za zdravlje, smatra nezamjenjivom u osiguranju zdravstveno ispravne vode. Danas nam na raspolaganju stoje brojne metode dezinfekcije vode – kloriranje različitim klornim preparatima, zračenje ultraljubičastim ili gama zrakama, ozonizacija, membranska filtracija, reverzna osmoza, njihove kombinacije itd., od kojih svaka ima svoje prednosti i svoje mane, no daleko najčešće se zbog svoje jednostavnosti, relativno niskog koštanja te zbog prednosti rezidualnog dezinfekcijskog djelovanja (rezidualno – preostalo, odnosno djeluje i poslije dezinfekcije) koriste klorni preparati. U dezinfekciji individualnih objekata zbog dostupnosti i jednostavnosti korištenja često se upotrebljavaju dikloroizocijanurati, u koje spade i proizvod Plive dostupan na našem tržištu IZOSAN-G.

Osim dezinfekcije vode za piće ovi preparati se koriste i za dezinfekciju vodoopskrbnih objekata – mreže, tankova, cisterni, zdenaca, rashladnih tornjeva itd.

Uvjeti koje treba zadovoljiti kod odabira sredstva za dezinfekciju

1. da uništi sve patogene i fakultativno patogene mikroorganizme u vodi (uključujući i njihove sporogene oblike)
2. da se ovo efikasno obavi u najkraćem mogućem vremenu uzimajući u obzir očekivanu promjenu temperature vode
3. da u propisanim koncentracijama ne izazove dodatne toksične promjene kao i promjenu senzorskih osobina vode
4. da osigura mikrobiološku ispravnost vode kroz dulje razdoblje štiteći vodu od naknadnog onečišćenja
5. da je moguće brzo, jeftino i nekomplicirano odrediti koncentraciju sredstva u vodi
6. da je ekonomski isplativo, pogodno za rukovanje i pristupačno
7. da nije potrebna visoka stručnost i komplicirana aparatura

Svako dezinfekcijsko sredstvo osim svoje korisnosti i temeljne uloge (sprječavanje pojave hidričnih oboljenja i nastanak epidemija) ima i svoje nedostatke. Zbog toga se treba savjetovati sa stručnjacima zavoda za javno zdravstvo i povremeno kontrolirati zdravstvenu ispravnost vode.

Čimbenici koji mogu utjecati na učinkovitost dezinfekcije

1. Mutnoća, a osobito ona uzrokovana povećanim sadržajem organske tvari,obrnuto razmjerno utječe na efikasnost kloriranja. To znači da mutne vode treba izbistriti nekim od postupaka (taloženje, koagulacija, sedimentacija, filtracija) i tek nakon toga obaviti dezinfekciju. Dezinfekcija mutnih voda ne samo što neće biti efikasna, već u takvoj vodi mogu nastati toksične tvari kojih prije nije u njoj bilo.
2. Temperatura je proporcionalna baktericidnoj moći dezinfekcijskog sredstva. To znači da će do uništenje bakterija prije doći u toploj nego u hladnoj vodi.
3. pH-vrijednost – Najbolji učinak dezinfekcije dokazan je u vodama koje su bile slabo kisele do neutralne pH-vrijednosti. pH vrijednost se može korigirati dodavanjem raznih ciljanih kemikalija prije dezinfekcije.
4. Meteorološki utjecaj – ultraljubičaste zrake dnevnog svjetla ubrzavaju proces dezinfekcije ali u isto vrijeme utječu na gubitak aktivnog klora.

Literatura

1. World Health Organisation, Guidelines for Drinking-water Quality, Third edition, Volume 1, Recommendations, World Health Organisation, Geneva,2004.
2. Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti vode za pice, Narodne novine 47,2008.
3. Pravilnik o sanitarno tehničkim i higijenskim uvjetima bazenskih kupališta, te o zdravstvenoj ispravnosti bazenskih voda, Narodne novine 107, 2012
4. Capak K, Ljubičić M, Doko Jelinić J. Zdravstvena ekologija, odabrana poglavlja, skripta za studente, Mostar, 2012.
5. Valić F. i sur.Zdravstvena ekologija, Medicinska naklada, Zagreb, 2001.